U radu se analitički obrađuje područje sustava socijalnih transfera u Republici Hrvatskoj te se ocjenjuje njihova uloga u ublažavanju ekonomskih nejednakosti i siromaštva u Republici Hrvatskoj. U teoretskom dijelu rada donose se najnoviji nalazi iz ekonomskih istraživanja o novoj ulozi socijalnih izdataka i socijalnih transfera u novom okruženju, te se prikazom recentne literature pokazuje upitnost apriori stava određenih ekonomskih škola koje su tvrdile da su socijalni izdaci neproduktivna potrošnja koja usporava gospodarski razvoj. Iz provedenog istraživanja se zaključuje da ukupni sustav socijalnih transfera u Hrvatskoj doprinosi ublažavanju ekonomskih nejednakosti i siromaštva. Međutim po svojoj učinkovitosti u ublažavanju siromaštva Hrvatska je ispod europskog prosjeka, te se zaključuje da postoji prostor za poboljšanje učinkovitosti sustava socijalnih transfera. Najbolje ocijenjenim transferima u ublažavanju siromaštva u smislu najbolje usmjerenosti prema siromašnom stanovništvu u Hrvatskoj su socijalna pomoć i obiteljske mirovine. Međutim ukupna razina izdvajanja za socijalnu pomoć je niska. Ta činjenica, uz nedovoljno efikasan sustav socijalnih transfera, objašnjava zašto proces značajnog gospodarskog razvoja u Republici Hrvatskoj u posljednjem desetljeću nije doprinio poboljšanju materijalnog položaja najsiromašnijih građana Republike Hrvatske u proteklom razdoblju.