Autor u ovom prilogu iznosi zapažanja prema kojima negativni efekti programa socijalne pomoći u SAD uvelike neutraliziraju pozitivne efekte. On pokazuje da socijalna pomoć destimulira rad, podriva radnu etiku i duh samostalnosti, te promovira pasivnost i neodgovornost socijalnih grupa i pojedinaca kojima je namijenjena. Socijalna pomoć također potiče raspad cjelovitih obitelji i rađanje izvanbračne djece, doprinoseći tako stvaranju krnjih obitelji. Napokon, socijalna pomoć destimulira razne oblike dobrovoljne pomoći, slabi društvene mreže, te potiskuje privatne dobrotvorne organizacije i društva za uzajamnu pomoć.