U ovom članku autor raspravlja o pojmovima: solidarnost, supsidijarnost i socijalno tržišno gospodarstvo. Solidarnost kao moralni pojam označava obvezu zauzimanja čovjeka za čovjeka. Zbog toga taj zahtjev bez daljnjega spada u temelje morala uopće. Sržna poruka principa supsidijarnosti , kojeg socijalna enciklika Quadragesimo anno naziva “gravissimum principium” je jasna: nadležnost treba alocirati na najnižu razinu na kojoj se ona provodi. Ako se na socijalno tržišno gospodarstvo gleda ne kao na diferencirani političko-ekonomski model nego kao na dinamički proces koji teži k tome da poveže princip slobode tržišta sa socijalnom jednakošću, onda je jasno zbog čega su princip solidarnosti i supsidijarnosti temelji socijalnog tržišnog gospodarstva. Ova tema, kojom se želim pozabaviti s gledišta kršćanske socijalne etike na jednoj je strani principijelne naravi, a na drugoj, glede gravirajućih problema, predmetom mnogostrukih specijalnih kontroverzija oko uređenja socijalne države odnosno socijalnog tržišnog gospodarstva. Svoju zadaću ovdje vidim u tome da pokušam pružiti skicu osnovnih aspekata teme. Pri tome mi je potpuno jasno da kršćanske socijalne etike kao homogene discipline per se nema. Glede pluralizma kršćanskosocijalnoetičke tradicije i gledišta, ovaj pokušaj može se razumjeti samo kao prijedlog, koji ne aspirira da bude reprezentativan, ali koji nastoji biti u sredini svih ovakvih diskusija. Želim slijediti raščlambu teme koju diktira njezin naslov. Najprije ću se pozabaviti pojmom solidarnosti , tada supsidijarnosti te u trećem dijelu nekim aspektima socijalnog tržišnog gospodarstva.