U ovom radu autor iznosi svoje viđenje razvoja Hrvatske kao socijalne države. Rad je nastao u okviru projekta Vlade “Strategija razvitka Republike Hrvatske: Hrvatska u 21. stoljeću”, u kojem je autor član središnjeg savjeta i voditelj dionice “Mirovinski sustav i socijalna skrb”, na kojoj je surađivalo više znanstvenika i stručnjaka koji su priredili priloge o pojedinim temama.U prvom dijelu ovog rada autor raspravlja o prirodi socijalnih prava. On naglašava razliku koja postoji između socijalnih s jedne, i građanskih i političkih prava, s druge strane. Socijalna prava ovise o gospodarskoj situaciji i izložena su promjenama, dok su građanska i politička prava stabilnija i država ih mora štititi. Potom autor upozorava na globalizaciju i druge procese koji utječu na promjene karaktera socijalne države, prije svega na redukciju socijalnih troškova i prijenos dijela odgovornosti za socijalnu sigurnost na pojedinca i civilno društvo. Budući da je gospodarska i socijalna situacija u Hrvatskoj dosta nepovoljna, to brojni ugroženi slojevi stanovništva traže državnu intervenciju u preraspodjeli nacionalnog dohotka. U takvim se okolnostima u Hrvatskoj koncipiraju socijalne reforme, prije svega u velikim sustavima socijalne sigurnosti, kao što su mirovinski i zdravstveni. S druge strane, osjetno zaostaju promjene sustava socijalne skrbi, shvaćenog u širokom smislu riječi, a koji treba postati mnogo važniji oslonac socijalne sigurnosti građana nego je to do sada bio slučaj. Autor u budućnosti predviđa konstituiranje tročlane strukture sustava socijalne sigurnosti koja će se sastojati od privatnog osiguranja, obveznog osiguranja temeljem zaposlenosti i socijalno-zaštitne mreže. Dalje raspravlja o različitim načinima financiranja ta tri dijela sustava socijalne sigurnosti, a posebnu pažnju posvećuje socijalno-zaštitnoj mreži, na čijoj transformaciji ključnu ulogu trebaju odigrati razni čimbenici civilnog društva.