U ovom prilogu analiziraju se komponente mirovinske reforme u svjetlu ekonomske teorije te njihova primjena u različitim tipovima gospodarstava. U prvom dijelu iznose se osnovni ekonomski podaci koji se tiču mirovina. U drugom se dijelu bavimo serijom veoma ukorijenjenih mitova. Polazeći od takve analize, u izvještaju se potom definiraju temelji efikasne mirovinske politike. U trećem dijelu razmatraju se prethodni uvjeti kojih se svaka mirovinska reforma treba pridržavati, tj. elementi koje savjetnici za strategiju mogu – i trebaju – nametnuti. Četvrti dio sadrži različite solucije koje se nude onima koji odlučuju, a one su zasnovane na velikoj raznovrsnosti rješenja usvojenih u različitim zemljama. Na kraju su se nametnula tri osnovna zaključka: (1) ključna je varijabla efikasno upravljanje javnim poslovima; (2) s ekonomske je točke gledišta razlika između financiranja tekućom raspodjelom i financiranja kapitalizacijom sekundarna; (3) postoje brojne moguće solucije u izradi mirovinskog sustava. Ipak ne postoji “jedinstveni model”.