U radu se analizira pojam fleksigurnosti u državama članicama EU i proučava odnos između komponenata fleksigurnosti (npr. radno zakonodavstvo, programi cjeloživotnog učenja i aktivne i pasivne mjere tržišta rada) kao i učinak tržišta rada (npr. stope zaposlenosti, nezaposlenosti i dugoročne nezapolsenosti) u 20 zemalja članica EU tijekom razdoblja od 1990. do 2008. godine. Regresijske analize pokazale su da su troškovi za aktivne mjere zapošljavanja i sudjelovanje u programima cjeloživotnog učenja pozitivno povezani s rezultatima na tržištu rada, jer povećavaju ljudski kapital radnika, pa stoga i povećavaju njihovu mogućnost zapošljavanja. S druge strane, velikodušne mjere pasivne politike na tržištu rada su u negativnoj korelaciji s prijelazima iz nezaposlenosti u zaposlenost. Manje su eksplicitni rezultati u pogledu odnosa sa strogoćom zakona o zaštiti prava radnika. Rezultati istraživanja ukazuju na važnost kreiranja uravnoteženih mjera fleksigurnosti za daljnji razvoj europskih tržišta rada i europskih gospodarstava.