U središtu razmatranja ovoga rada nalazi se model partnerstva za koji autor drži da predstavlja najbolji odgovor u kreiranju socijalne politike u suvremenim uvjetima. Autor se osvrće na promjene i reforme u razvoju socijalne države u svijetu od 80-ih godina prošlog stoljeća. Pritom opisuje razne pristupe i modele, a posebnu pažnju posvećuje modelu socijalnoga društva, te partnerstvu kao njegovom središnjem konceptu. Cilj partnerskog mehanizma je istovremeno maksimizirati prednosti i minimizirati slabosti raznih sektora. Ovaj model pokušava ostvariti optimalnu sinergiju različitih sektora kroz njihovo partnerstvo kako bi se postigli glavni socijalni ciljevi kao što su pronalaženje uspješnih metoda za eliminiranje siromaštva, integriranje ljudi koji imaju malu društvenu moć, pružanje visokokvalitetnih socijalnih usluga svima, sprečavanje socijalnog isključivanja i borba protiv ugnjetavanja. Autor naglašava da ne postoji pćeprihvaćena definicija partnerstva, te navodi nekoliko teorijskih pristupa. Nadalje daje analizu funkcioniranja modela partnerstva na temelju iskustava Europske unije, Velike Britanije i Mađarske.