U ovom članku analizira se problem stambenog zbrinjavanja starijih osoba. Polazi se od stana i stanovanja kao osnovne čovjekove potrebe. Stambena karijera obitelji povezana je s demografskim faktorima. Starenje populacije i sve veći broj staračkih domaćinstava utječu na stambeno tržište. Podmirivanje stambenih potreba starijih osoba posredovano je različitim intervencijama na stambenom tržištu. Iznose se iskustva razvijenih zemalja u ovom području. U tom smislu pokazuje se da država u ovom području sve više mjesta ustupa privatnom neprofitnom sektoru i komercijalnim organizacijama. U politici stambenog zbrinjavanja starijih prisutan je koncept welfare mix. Hrvatska je sve više pritisnuta problemima stanovanja starijih. Propisi i politika za sada protežiraju državne programe. Racionalnost i efikasnost tih programa ne preispituju se. Nove strategije ograničene su nedostatkom propisa, neadekvatnom politikom vlade, financijskim problemima i nedostatkom poduzetništva u socijalnoj politici.