Dva utjecajna suvremena pristupa u socijalnoj politici u Europi sadrže pretpostavku da je (zbog različitih razloga) reforme koje su sada na dnevnom redu, a u pravilu uključuju obuzdavanje troškova, posebno teško ostvariti. Esping-Andersen vidi veliki dio Europe kao “zamrznuti socijalni krajolik”, zbog snage interesa kojima pogoduje status-quo. Pierson smatra štednju posebno teškim problemom svih vlada, neovisno o njihovoj političkoj ideologiji. Ovaj rad prikazuje novu mirovinsku politiku u Francuskoj, Njemačkoj, Italiji i Velikoj Britaniji. On dokazuje da razvoj u Njemačkoj govori kako je moguće ostvariti prikladnu promjenu politike bez velike promjene sustava, u zemlji koja se obično navodi kao primjer ušančenih interesa. Suprotno, nedavne se reforme u Velikoj Britaniji (koju Pierson vidi kao zemlju koja je ostvarila najbrže promjene) pokazuju neproporcionalnima s obzirom na probleme s kojima se ona suočava, a mogu štetiti umirovljeničkim interesima. To pokazuje da sposobnost postizanja bitne reforme nije vrednota po sebi. Bitno je pitanje kvaliteta ostvarene reforme.