Ovaj se rad bavi mogućom strategijom prevladavanja nepovoljnog položaja invalida u Hrvatskoj. Pri tome se osobito naglašava jačanje temeljnih ljudskih i socijalnih prava, suzbijanje diskriminacije po bilo kojoj osnovi, uvođenje načela supsidijarnosti, aktiviranje civilnog društva te humanitarnih, filantropskih i drugih organizacija, redefiniranje programa i metoda osposobljavanja invalida u svrhu proširenja njihova znanja i usvajanja novih vještina, primjerenih suvremenom trendu razvoja društva. Pri tome se zagovara potreba izgradnje fleksibilnog sustava socijalne skrbi koji će kontinuirano pratiti promjene u okolini te omogućiti brzo reagiranje na njih, kao i prevenciju socijalne isključenosti invalida.