U Hrvatskoj postoji značajan problem strukturne nezaposlenosti. Stoga u fokusu budućih mjera, između ostaloga, značajno mjesto mora dobiti povećanje zapošljivosti tražitelja zaposlenja, posebno najugroženijih skupina na tržištu rada. Pritom se pod zapošljivošću pojedinca podrazumijeva njegova sposobnost da nađe svoje mjesto na tržištu rada, a obuhvaća najširi spektar aktivnosti – od stručnog osposobljavanja do stvaranja svijesti o stalnim promjenama na tržištu rada, izgrađivanja povjerenja u vlastite sposobnosti za prilagođavanje nastalim promjenama, potrebe za pokretljivošću i dr. Odgovornost za unapređivanje vlastite zapošljivosti nezaposlene osobe dijele s vladom i lokalnim vlastima. Pritom je uloga vlade da odredi pravila igre i pruži pomoć u organizaciji partnerstva na lokalnoj razini. Vlada također mora stvarati povoljno makroekonomsko orkuženje i podupirati socijalnu koheziju. U socioekonomskom smislu vrlo je značajno socijalnu pomoć zamijeniti radnim pristupom odnosno tzv. welfare pristup što je moguće više mijenjati workfare pristupom.