Mladi koji su u riziku od ispadanja iz srednje škole predstavljaju specifičnu ranjivu skupinu jer su u opasnosti od socijalne isključenosti i ulaska u zamku siromaštva. Ispadanje učenika iz srednjoškolskog obrazovanja u europskom kontekstu identificiran je kao značajan društveni problem, no u hrvatskom kontekstu ono je do sada nedovoljno prepoznato i istraženo. Istraživanja pokazuju da se radi o kompleksnom problemu koji treba promatrati na individualnoj, obiteljskoj, školskoj, vršnjačkoj i široj društvenoj razini. Posljedice ispadanja učenika iz školskog sustava su višeslojne. One se reflektiraju na otežano i nesigurno zapošljavanje pojedinca, imaju nepovoljne učinke na njegovu psihološku dobrobit i civilni angažman te stoga često dovode do socijalne isključenosti pojedinca. Problemu ispadanja učenika iz obrazovanja treba pristupiti multidisciplinarno i holistički, osobito na razini prepoznavanja prisutnosti problema, ranog identificiranja rizika od ispadanja i pravovremenog interveniranja. Ključno je razvijanje preventivnih programa u radu s obiteljima i učenicima kao i reintegracija učenika koji su ispali iz sustava obrazovanja. Ulaganje u obrazovanje mladih te osiguravanje mjera različitih socijalnih politika za prevenciju i smanjivanje rizika ispadanja učenika iz sustava obrazovanja predstavlja ulaganje u perspektivniju budućnost naših mladih generacija i društva u cjelini.