Analiza novačkog sustava pokazala je da formalnopravni okvir, kao i nedostatno definiranje ciljeva politike osposobljavanja mladih istraživača u Hrvatskoj, generiraju neka od obilježja radnopravne nesigurnosti ili prekarnosti na tržištu rada poput neizvjesnosti budućeg zapošljavanja i/ili zadržavanja niše u profesiji. No, podaci o uspješnosti novačkog sustava ukazuju na ozbiljne manjkavosti i u ishodima profesionalne socijalizacije što upućuje na probleme profesionalnog osposobljavanja u smislu reprodukcije znanja i vještina u okviru znanstvenog i visokoobrazovnog sustava. Ova kvalitativna studija istražuje koje su prepreke procesu profesionalne socijalizacije mladih istraživača u prirodnim i društvenim znanostima te koja je priroda i koje su okolnosti nastanka navedenih prepreka. Istraživanje putem polustrukturiranih intervjua provedeno na uzorku od 40 mladih istraživača iz različitih polja društvenih i prirodnih znanosti pokazalo je da su ozbiljne prepreke procesa profesionalne socijalizacije više povezane s načinom svakodnevnog praktičnog funkcioniranja znanstveno-novačkog sustava, nego sa samim radnopravnim okvirom. Tako su kao najveće prepreke u oba područja znanosti prepoznati problemi poput prekomjernog rada novaka u nastavi i/ili na tržišnim projektima trećih naručitelja, problemi s formalnom supervizijom i/ili mentorstvom, prepreke vezane uz nedostatno financiranje znanstvenih istraživanja, premali istraživački timovi i nedostatak stručnog i tehničkog osoblja, te problemi povezani s dominantnim vrijednostima akademske zajednice koje se izražavaju i kao generacijski jaz između mlađih i starijih istraživača. Rad zaključuje da unatoč činjenici da je novaštvo komparativno povoljniji formalnopravni okvir istraživačke socijalizacije u odnosu na internacionalna iskustva, praktično provođenje sustava upravo istraživačku, a naročito disciplinarnu socijalizaciju, često onemogućuje te da je kontradikcija formalnopravnog okvira i praktičnog funkcioniranja prisutna na svim socijalizacijskim razinama. Razmatrajući u istraživanju prepoznate probleme profesionalne socijalizacije mladih istraživača u svijetlu novijih znanstvenih politika, primjećuje se da one idu u smjeru povećanja radnopravne nesigurnosti mladih istraživača, a da pritom ne rješavaju aktualne probleme novačkog sustava, već ih potencijalno i produbljuju.